Strah od crne mačke – porijeklo praznovjerja

Diljem Europe i SAD-a, crna mačka se smatra životinjom koja donosi nesreću. Radi se o praznovjerju u koje vjeruju ljudi u čitavom svijetu, iako ne znaju motiv, niti podrijetlo takvog vjerovanja. Praznovjerje je staro koliko i čovječanstvo, ne temelji se na racionalnoj osnovi, što potkrjepljuje njegova definicija ”vjerovanje u nadnaravnu uzročnost događaja bez ikakvog stvarnog dokaza”. Ljudi često imaju potrebu vjerovati u nešto i vlastito uvjerenje prenositi iz generacije u generaciju, iako ono što prepričavaju nema puno smisla. Upravo u tom objašnjenju je odgovor na pitanje zašto još uvijek postoje ljudi koji crnu mačku povezuju s lošim predznakom. No, odakle dolazi to vjerovanje i što je u tome istinito? Zašto su crne mačke povezane s nesrećom?

Od svete životinje do praznovjerja

Povezanost mačaka s ljudima datira još od starog Egipta kada su postale vrlo cijenjene životinje. Božica Baset s mačjom glavom, zabrana ubijanja mačaka ili osuđivanje na smrt u slučaju nepoštivanja tog pravila, samo su neki od primjera štovanja mačaka. Ubrzo su i Grci poželjeli imati tako cijenjenu životinju, i tako je putem grčkog tla stigla do Europe. Proslavile su se vještinom hvatanja miševa, što je bio jedan od razloga zbog kojeg su dobro primljene na ovaj kontinent sve do srednjeg vijeka.

U srednjem vijeku katolička crkva bila je jedna od najmoćnija, a svaka njihova odluka imala je vrlo jak utjecaj na svakodnevni život čovječanstva. Krajem 12. stoljeća na jugu Francuske počeo je prvi inkvizicije, odnosno sudovi u borbi protiv hereze i vračanje. Usamljene i tajanstvene žene koje nisu slijepo slijedile religiju smatrale su se vješticama, a njihovi životi su završeni spaljivanjem. Jednako se dogodilo i s mačkama, jer su ih počeli smatrati sumnjivim životinjama koje su ih asocirale na moguću prijetnju ili urotu protiv vlasti. Iz ovih lažnih uvjerenja proizašle su mnoge legende koje su pokušale uvjeriti ljude da su mačke zapravo prerušene vještice.

Prvi dokument u kojem crkva povezuje mačke s vješticama napisao je u 13. stoljeću papa Grgur IX tvrdeći da između mačke i vraga postoji poveznica. Ovakvo snažno vjerovanje uzrokovalo je veliko zlo, stanovništvo se počelo bojati mačaka i polako su ih počeli uništavati, mučiti i spaljivati. Crna boja je u mnogim kulturama povezana s nečim tajanstvenim i okultnim zbog čega se i rodio strah od mačaka, osobito onih crne boje.

Kuga i nestanak mačaka

1348. godine dogodila se jedna od glavnih epidemija koja je trajala oko tri godine, a sa sobom je uzela četvrtinu europskog stanovništva. Više od 25 milijuna ljudi umrlo je od kuge, najviše na područjima gdje je bilo puno štakora. Danas je poznato da se crna smrt ili kuga prenosi s glodavca na ljude ugrizom inficirane buhe, no u to vrijeme uzročnik bolesti je bio nepoznat. Gdje su bili štakori, bile su i mačke, a neznanje je dovelo gotovo do potpunog nestanka mačaka. Ljudi su mislili da su mačke bile krivac za bolesti, njihovo ubijanje je raslo, a do 1400. godine gotovo su potpuno izumrle u Europi. Srećom, od 17. stoljeća, mačke se vraćaju na stari kontinent i polako dobivaju zasluženo mjesto u životinjskom svijetu.

U 21. stoljeću svijest ljudi se mijenja iako oni u manje razvijenim mjestima još uvijek misteriozne događaje i nesreće povezuju s crnim mačkama. Ako crna mačka prijeđe preko puta, znak je da će se nešto loše dogoditi. Takvo vjerovanje slijede i proslave Noći vještica, kao i priče vezane uz bijele mačke. Iako je i danas praznovjerje prisutno u mnogim dijelovima svijeta, važno je donositi racionalne odluke u kojima nema mjesta za diskriminaciju i lažna uvjerenja koja mogu naškoditi našim prijateljima mačkama.