Sijamska mačka

Sijamska mačka jedna je od prvih priznatih pasmina orijentalnih mačaka. Porijeklom je iz Tajlanda (nekadašnjeg Sijama – otuda ime), a tijekom 20. stoljeća postaju jedna od najpopularnijih pasmina u Europi i Sjevernoj Americi. Moderna sijamska mačka je prepoznatljiva po kolorpoint boji, duguljastom mišićavom tijelu, trokutastoj glavi, velikim ušima i velikim plavim bademastim očima.

Ova vrsta se spominje u djelu Tamra Maew za koju se vjeruje da je napisana između 14. i 18. stoljeća, stoga se radi o vrlo staroj vrsti. Američki predsjednik Hayes dobio je prvu dokumentiranu sijamku 1878. godine, mačku imena Siam, kao poklon američkog konzula u Bangkoku. U Veliku Britaniju su također ušle “intervencijom” konzula iz Bangkoka, Edwarda Blencowea Goulda, koji je svojoj sestri poklonio par mačaka ove vrste. Te dvije mačke, Pho i Mia, 1885. godine su dobile tri sijamska mačića, koji su zajedno s roditeljima te godine bili izloženi na izložbi u Crystal Palaceu u Londonu. Sijamke su postale jako zanimljive Britancima dotad naviklima na perzijske i britanske mačke. Narednih godina još je mačaka uvezeno u Veliku Britaniju i tako se stvorio genetski pool za daljnji selektivni uzgoj. Moderne sijamske mačke mnogo su mršavije i izduženije od starijih vrsta jer je tijekom rasta popularnosti ove vrste (1950-ih i 1960-ih) takav oblik tijela bio na cijeni. Usprkos tome, neki od uzgajivača još uvijek uzgajaju sijamke starijeg tipa pa danas postoje dvije vrste – moderne “show style” i tradicionalne.

Sijamska mačka sa mačićima koji još nemaju u potpunosti razvijene karakteristične šare

Zanimljiv je način na koji nastaju oznake na krznu karakteristične za sijamske mačke (tamna njuška, uši i rep, ostalo krem boje). Takav uzorak je zapravo oblik parcijalnog albinizma, koji se pojavljuje kao mutacija enzima odgovornog za proizvodnju melanina. Mutirani enzim je osjetljiv na temperaturu, te ne “radi” na normalnoj tjelesnoj temperaturi, ali postaje aktivan na hladnijim područjima kože. To rezultira tamnijim obojenjem najhladnijih dijelova mačjeg tijela – ekstremiteta i njuške koja je hladnija zbog protoka zraka kroz sinuse. Svi sijamski mačići rode se sasvim krem boje, a u prvih nekoliko mjeseci života razviju tamnije obojenje na spomenutim mjestima.

Sijamske mačke su obično vrlo nježne i inteligentne, poznate po svojoj društvenoj prirodi. Često se izrazito vežu za jednu osobu. Mnoge od njih su vrlo vokalne i imaju poseban dubok glasan glas, koji se može usporediti s dječjim plačem. Uporne su u traženju pažnje. Aktivne su i zaigrane čak i u odrasloj dobi. Za razliku od ostalih mačaka nisu aktivne noću jer ne vide dobro u mraku.

Standard:

GLAVA je srednje veličine u odnosu na tijelo, klinastog oblika s ravnim linijama. Klin počinje na nosu i širi se jednolično ravnim linijama na obje strane prema ušima. Linije ne smiju biti prekinute s “whiskers breakom“. Lubanja gledana iz profila je konveksna. Nos dugačak i ravan, bez prekida od čela do vrha, njuška uska, brada srednje velika, vrh brade čini strmu crtu s vrhom nosa.
UŠI su velike i zašiljene, široke na osnovi, smještene tako da produžuju liniju klina.
OČI su srednje veličine, ne smiju biti preduboko smještene ni izbočene, bademastog oblika, blago ukošene prema nosu i u skladu s linijom klina. Boja je čista, jasna i sjajna intenzivno plava.
TIJELO je dugačko, vitko, mišičavo, skladno i elegantno. Dugačak i vitki vrat. Ramena ne smiju biti šira od bokova.
NOGE su duge i vitke u skladu s tijelom. Šape su malene i ovalne.
REP je dugačak, tanak i sužava se prema vrhu.
KRZNO: vrlo kratko, nježno, sjajno, svileno i pripijeno uz tijelo. Boja je specifična po oznakama: maska na licu, oznake na ušima, nogama i repu. Boja oznaka mora biti jednolična. Maska ne smije prijeći preko gornjeg dijela lubanje. Boja tijela je jednolična i u jasnom kontrastu s bojom oznaka.