Zašto mačke predu?
Ljubitelji mačaka predenje opisuju sljedećim riječima: “mačje predenje je pjesma za uho i dušu”.
Mazite li macu udobno smještenu u vašem toplom krilu ona će presti. Logičan zaključak ovoga prizora bi bio; “maca je u sedmom nebu”.
Otuda dolazi uvriježeno mišljenje da mačke predu isključivo kako bi izrazile svoje zadovoljstvo.
No, iskusni poznavatelji mačaka, pomno promatrajući svoje mace, primijetili su da one predu i u raznim neugodnim situacijama kao što su izloženost stresu, strahu, prijetnji pa čak i kada dožive neko traumatično iskustvo kao što je ozljeda.
Upravo zbog toga oni čvrsto zastupaju mišljenje da zadovoljstvo nije jedini razlog predenja i potpuno su u pravu.
Naime, znanstvenici se desetljećima bave istraživanjem ovog vrlo ugodnog ali istovremeno misterioznog zvuka te su potvrdili da je predenje puno kompleksnija pojava nego što se u prošlosti smatralo.
Svoje zaključke potkrijepili su sljedećim objašnjenjima;
Predenje u najranijoj životnoj dobi – znanstvenici smatraju da tek rođene mace predenjem uspostavljaju komunikaciju s majkom te joj šalju poruku o svojoj ugodi i zadovoljstvu hranom i toplinom koju im mama maca osigurava.
Potreba za hranom – osim mijaukanjem, neke mace će predenjem pokušati dati do znanja vlasniku da je vrijeme za obrok, tvrdi studija engleskog Sveučilišta Sussex provedena 2009. godine. Zvuk predenja, zbog visokih frekvencija koje proizvodi, čovjek jednostavno ne može zanemariti, što mace mudro koriste za “žicanje” slasne papice. :)
Poznati američki profesor veterine Dr. Benjamin L. Hart izjavio je: “Mačke su očito shvatile da će predenjem potaknuti ljude da ih nahrane”.
Ublažavanje boli – istraživanja su pokazala da se tijekom predenja kod mačaka oslobađa endorfin, poznat kao hormon sreće i regulator boli.
Otuda zaključak da mačke predu kada su izložene bolnim situacijama, kao što su zdravstvene tegobe, ozljede ili porod, kako bi se opustile i ublažile bol.
Znanstvenica Elizabeth von Muggenthaler tvrdi da frekvencije od 24 do 140 vibracija u minuti terapeutski djeluju na rast kosti, ublažavanje boli i zacjeljivanje rana.
Prema tvrdnjama vlasnika mačaka mogli bi zaključiti da mace ponekad predu i za dobrobit čovjeka. Mnogi vlasnici mačaka svjedoče o vlastitim stresnim trenucima u kojima se maca uporno nastoji motati u blizini i presti, što se tumači kao mačje šesto čulo za ljudsku tugu, bol ili stres, pri čemu mace predenjem pokušavaju ohrabriti i utješiti vlasnika.
Socijalni kontakt – dokazano je da mačke predenjem uspostavljaju međusobni kontakt. Tako mačka prilikom susreta s drugom mačkom prede kako bi izrazila svoje prijateljske namjere i dala do znanja da je pokorna i da ne želi sukob.
Kako uopće nastaje ovaj neobičan zvuk?
Istraživači su iznijeli svoju tezu o pitanju kako mace predu, odnosno na koji način proizvode ovaj zvuk, koji je u konačnici izuzeto ugodan za ljudsko uho.
Predenje mačke počinje u mozgu iz kojega dolaze informacije do laringealnih mišića. Mišići potaknuti dobivenim informacijama započinju trzanje intenzitetom 25 do 150 vibracija u sekundi. Posljedica je odvajanje glasnica prilikom udisaja i izdisaja mačke, što proizvodi zvuk nama znan kao predenje.
Mačke predu zatvorenih usta a interesantno je što to im to uspijeva u svim položajima tijela; ležećem, sjedećem pa čak i u hodu.
Još jedan zanimljiv podatak vezan za predenje je da presti mogu i velike životinje iz porodice mačaka kao što su puma i gepard, no one ne mogu rikati. S druge strane mačke koje riču nemaju sposobnost predenja.
Na kraju predlažemo da upoznate dvije mace koje nose titulu najglasnijih mačaka kada je predenje u pitanju.
Sigurni smo da vas zanima i kako se njihovi vlasnici nose s ovako glasnim zvukovima.
Prvi i najglasniji je mačak Merlin, čije predenje proizvodi zvuk jačine do čak 100 decibela, dok je prosječna jačina zvuka većine mačaka oko 25 decibela.
100 decibela Merlinovog predenja jednako je jačini zvuka koju proizvode lavlja rika, podzemna željeznica ili ručna bušilica.
Može li se to podnijeti??? Provjerite! :)
Vrlo glasno je i predenje britanskog mačka po imenu Smokey, čiji je rekord 92 decibela, što se uspoređuje s jačinom zvuka slijetanja aviona.
(Foto: Branko Čović)